Avgust 2003. god.
i moje jutro što se budi
ono juče ovo danas
i ono sutra
Isus je rek'o:
Nek bude ljubav.
I ja ga držim za reč
neka bude:
27.02.2002. god.
tvoja ljubav me guši
tvoja ljubav me boli
pusti me da lutam
da te još malo tražim
među drugima
da još koju tajnu sakrijem
negde duboko u sebi
da još samo malo sanjam
da te lažem
da ću jutro dočekati sama
shvati od čega ću živeti sutra
ako ne od sećanja
pusti me jer nisam
još dovoljno letela
nisam ni pesama ispisala
nisam dovoljno zvezda skinula
16.12.2002. god
ali ti ne mogu dati
baš sve što bi želeo
pokloniću ti ono najlepše
ono sveto za mene
posvetiću ti sve svoje pesme
i one napisane i ne napisane
naučiću te da letiš
i povešću te do zvezda
da im osetiš mirise
da ih obojiš u svoje boje
naučiću te da hodaš po oblacima
a da ih ne dodiruješ
da po snegu ne ostavljaš tragove
a da te ima u svakoj pahuljici
volim te i naučiću te da letiš
ali ti ne mogu dati baš sve
jer nemam ja više Nevena
15.08.2002. god.
budi a nemoj pitati zašto
jer tuđa će jutra svanuti krišom
a zlata patine dan obojiće
i sami će tada cvetati Neveni
i mirisati drugima
na neko davno minulo leto.
Budi noćas tu za mene
budi a nemoj pitati zašto
jer vreme žrtve svoje ne bira
a prošlost rane krvave ostavlja
samoća guši srce u grudima
sutra nek jaki pate u tišini
Maj 2002. god.
kad su i onako posvećeni meni
i nije ni bitno da li me voliš
s'tobom bih varala i sebe
srećna što neznanče
ti za mene postojiš.
Nemoj da me gledaš tako
ja hoću na megdan sa tobom
i nek se britki mačevi ukrste
sudbine naše pred Bogom.
Budi hrabar i pusti me da bijem
pa onda vidi da li će da boli
sve je to život, strast, i ljubav
malo te rani pa te ljubi i moli